Ušli su sa najvišim ambicijama, a nisu ostvarili nijedan jedini cilj. Vreme je da se podvuče crta i postavi pitanje ko je kriv za neuspeh?
Kapiten Partizana
Učinio je Panter sve u korist štete Partizana. Igrač koji ima najveći ugovor u istoriji srpske košarke (2,2 miliona po sezoni) mora da rešava utakmice, da pravi razliku. Ako je prošle godine i doneo neku pobedu crno-belima, ove nije nijednu. Kada god bi se rešavalo pitanje pobednika on bi uzimao loptu u ruke i svaki put bi promašio ili gubio loptu. Verovali su mu i navijači, a on je imao neosnovano samopouzdanje i išao po sistemu "ma mora jednom da uđe, daću kada bude bilo važno". Nije ušla nijedna i nije dao kada je bilo važno.
Nameće se pitanje do kada će živeti od trojke protiv Reala u prvoj utakmici plej-ofa Evrolige? Da stvar bude gora, on je tu seriju i upropastio, da nije naseo na provokaciju Serhija Ljulja, Partizan bi gotovo sigurno otišao na Fajnal for.
Celu seriju protiv Zvezde odigrao je ispod nivoa. U prvom meču ubacio je 13 poena, u drugom sedam uz šut iz igre 2/8, dok je u trećoj ubacio pet uz šut iz igre 2/9! U finišu kada su crno-belima poeni bili neophodni, promašivao je trojke, floutere...
Umesto da je vodio ekipu ka trofejima i završnici Evrolige, odveo ih je u provaliju. Umislio je da je Majkl Džordan, da je veći od Partizana i nije dodavao loptu igračima koji su bili u daleko boljoj formi.
Cele sezone se videlo da je nešto trulo u igri Partizana, a iako zvuči paradoksalno, bolje su igrali kada Panter nije bio na terenu. Bez želje, bez emocija, bez energije, uporno je "silovao" i največi je krivac za krah crno-belih.
Partizanu sada ostaje "uteha" da je u Evroligi bio 11, a Zvezda 16.
Za više sportskih informacija, zapratite našu
Komentari (0)