Đoković je to samo potvrdio titulom na US Openu i brojem nedelja na prvom mestu ATP liste. Daleko od toga da je Novak ostao bez izazova. Mladi lavovi poput Janika Sinera i Karlosa Alkaraza ozbiljno mu prete, sve ga više ugrožavaju, inspirišu, ali ne dovoljno.
Niko iz Novaka ne izvlači ono najbolje kao što to radi Rafael Nadal. Mečeve za pamćenje igrao je protiv Španca, najbolji tenis prikazivao je upravo protiv njega. Ma koliko bio umoran, nekada čak i povređen, kada bi sa druge strane mreže ugledao Rafu, pronalazio bi dodatnu snagu i davao više od maksimuma.
Ove sezone, možda kao nikada pre, srpski teniser pokazuje znake ranjivosti. Da li zbog godina, motivacije ili nekih drugih problema, manje je važno. Krv su osetili mnogi, pa i Nadal, a kada zver poput Rafe to namiriše, može da bude opasno. Opasno, ali i lekovito.
Opustio se Đoković, nije više gladan kao pre, što je potpuno razumljivo i nekako Nadalov povratak dolazi možda baš u pravi čas.
Španac još nije na željenom nivou, ali postepeno diže formu i ono što ga nikda nije napuštalo jeste borba za svaki poen. Upisao je tri pobede u Madridu, publika ga nosi i samopozudanje mu raste. Ubilački instinkt ga nikada nije napuštao i neće. Dokle god bude imao makar promil šanse igraće i boriće se.
Gladan je, ušao je u šumu i krenuo je u lov na Novaka. Ali, Đoković neće bežati, naprotiv, jedva čeka da se suoči sa najvećim rivalom. Susret sa njim će ga razbuditi i nateraće ga da opet pokaže ono po čemu ga svi pamtimo.
Prošle godine Đoković je rekao kako bi voleo da jubilarni 60. okršaj sa Rafom ima u finalu Rolan Garosa. Ima li čoveka koji prati sport, a da ne priželjkuje taj okršaj? Taj meč bio bi kruna njihovog rivalstva.
Za više sportskih informacija, zapratite našu
Komentari (1)