Piše: Dragutin J. Bužić
U subotu se navršilo 46 godina otkako je Košarkaški klub Bosna postao šampion Evrope!
U finalnoj utakmici odigranoj 5. aprila 1979. u Grenoblu pred 12.000 navijača, sarajevski Studenti su slavili protiv italijanskog Emersona rezultatom 96:93 i ispisali istoriju.
Kao debitant u najjačem evropskom takmičenju, Bosna je sa Delibašićem, Varajićem, Radovanovićem i Tanjevićem na klupi, na iznenađenje mnogih, pokorila Stari kontinent. Varajić je postigao 45 poena, što je i danas apsolutni rekord u finalima Kupa šampiona i Evrolige, dok je Delibašić ubacio 30, Radovanović 10 poena...
I baš legendarnog centra Bosne i jugoslovenske reprezentacije Ratka Radovanovića (68) danas zatičemo u Beogradu, pa na pomen značajnog datuma iz Grenobla, član FIBA Kuće slavnih diže čašu vina u znak velikog trijumfa.
- Bili su to slavni dani naše prošlosti! Ogroman uspeh za grad Sarajevo i jugoslovensku košarku uopšte. Teško je vraćati se u tako daleko doba. Sve ide polako u zaborav, ali zauvek će ostati da je Bosna te godine postala prvak Evrope u košarci. Bila je to sjajna generacija predvođena Varajićem, Delibašićem, sa trenerom Tanjevićem na čelu. Ne zaboravite da smo do takvog uspeha došli bez ijednog stranca u timu, kao uostalom kasnije Jugoplastika i Partizan - započinje priču za Alo! Ratko Radovanović.
Prisećajući se lepih, ali teških vremena u doba dok je sa Bosnom žario i palio evropskim i jugoslovenskim parketima, Radovanović primećuje još jednu činjenicu...
- Igrao sam za vreme Josipa Broza Tita, dobro pamtim vreme Slobodana Miloševića, u košarci sam kao funkcioner bio i u doba Vojislava Koštunice, ali moram da istaknem da se u sport nikada nije ulagalo kao danas kada je na čelu Srbije Aleksandar Vučić. I to se isplaćuje i tek će se isplatiti u budućnosti. Mi smo igrali u teškim uslovima, nije bilo para, ali odnos prema klubu i dresu bio je svetinja. Nas je bilo sramota da izađemo u grad posle poraza na svom parketu, a danas igrač kada je malo prehlađen gleda kako da izbegne neku utakmicu. Ja sam s izvrnutim zglobom išao u Manilu na Svetsko prvenstvo, sada je odnos prema sportu i košarci sasvim drugačiji.
Iako je Radovanović više decenija s porodicom u Beogradu, i posle igračke karijere je izgradio respektabilnu menadžersku karijeru u košarci, ovom prilikom ističe da je sarajevska publika bila nešto posebno.
- Sarajlije su oduvek obožavale košarku i bili su izuzetno edukovani kada je igra pod obručima u pitanju. Toliko puta su nam na noge dolazili Partizan i Crvena zvezda i u Sarajevu se nikad nije desio nijedan incident. Isto je važilo i kada je Bosna gostovala u Beogradu, ma, bilo gde u Jugoslaviji - s ponosom ističe Radovanović.
Pored Mirze Delibašića, Rašo je jedini košarkaš iz bivše Jugoslavije koji je objedinio četiri najvažnija trofeja tokom karijere. Bio je svetski, evropski i olimpijski prvak sa reprezentacijom, te klupski prvak Evrope.
U razgovoru za Alo! ističe da je s većinom saigrača iz te zlatne generacije koja je osvojila evropsku titulu ostao u kontaktu.
- Nažalost, Mirza Delibašić, Žarko Varajić i Sabit Hadžić više nisu sa nama... Često se čujem s ostalima, iako su se mnogi raštrkali po svetu. Nihad Izić je u Turskoj, Ante Đogić je bio u Švedskoj, Boško Bosiočić živi u Australiji, Svetislav Pešić je svuda pomalo, na vezi sam često i sa Mutapčićem...
Radovanović je u dresu reprezentacije Jugoslavije osvojio deset medalja: olimpijsko zlato (1980) i bronzu (1984), zlatnu (1978) i dve bronzane (1982, 1986) medalje na svetskim prvenstvima, a na evropskim prvenstvima zlato (1977), srebro (1981) i tri bronze (1979, 1983, 1987).
Komentari (0)