Specijalni izveštač za Alo! iz Rige - Darko Lučić
Od kada je i počela 2025. godina, nema dana da se nije pričalo o najvećem sportskom događaju koji nam je predstojao u avgustu - Evropskom prvenstvu u košarci.
Govorilo se, ma polako, ima još vremena, rano je da pričamo o tome, daleko je ta Riga...
Ali, evo, kao dlanom o dlan, meseci su prolazili i eto me sada upravo na mestu gde će, nadamo se naši "orlovi" ispisati stranice istorije i okititi se tim toliko čekanim zlatom - u glavnom gradu Letonije!
Mogu slobodno da kažem, moje prvo veliko takmičenje. O značaju ne bih trošio reči - Srbija nikad veći favorit nije bila da "donese kući zlato što se zlati", a o tome ne govorimo samo mi, već čitava Evropa, ali i svet.
No, krenimo redom.
Na beogradskom aerodromu "Nikola Tesla", stigao sam već nešto posle sedam časova, a let je bio zakazan u 09.00.
Imao sam tu sreću, ali i privilegiju da letim upravo sa košarkašima Srbije i stručnim štabom, što je ovaj dolazak na Baltik učinio još lepšim i svakako trenutkom za pamćenje.
Posle nekog vremena, stigli su i oni - naši "orlovi", a masa putnika koja je čekala letove za razne destinacije, nije ostala ravnodušna na prizor koji vidi, pa su iskoristili priliku da snime košarkaše, a oni najsrećniji su uspeli da naprave i dobar "selfi".
Košarkaši su u grupama dolazili, vreme do leta provodili u opuštenom ćaskanju...
Potom, usledilo je ono pravo, ekspedicija Srbije je krenula put Baltika!
Prijatan let, bez ikakvih turbulencija, direktno do Rige, trajao je nekih dva sata i desetak minuta, što uopšte i nije mnogo. U avionu smo mogli da vidimo informaciju - tačno 1448 kilometara vazdušnom linijom.
Odmah po sletanju, sačekalo nas je vreme kakvo se i očekivalo - promenljivo, red oblaka, red kiše, red sunca.
Svako ko je išao bar jednom u Skandinaviju, znao je šta može da očekuje i na Baltiku - manje, više, identično vreme.
Na aerodromu nas je dočekalo prilično ljubazno osoblje, a na svakom ćošku se mogla videti reklama za Eurobasket, pa se po tome dalo zaključiti koliko je Letoncima ovo izuzetno važan događaj - broj jedan ove godine svakako...a poznato je da su košarkaška nacija.
Od aerodroma do centra Rige može se doći na nekoliko načina - busom, minibusom ili taksijem.
Izabrao sam varijantu koju sam već ranije istražio, a to je bus broj 22, koji na svakih 10-20 minuta saobraća, a cena, prava sitnica mora se priznati - 1.81 evro u jednom pravcu.
Do samog centra ne treba više od 30 minuta, tačnije do glavne autobuske stanice u Rigi.
S obzirom da mi je smeštaj nedaleko od gradskog centra, iskoristio sam priliku da prošetam i uhvatim po koji zrak sunca...grad obiluje prelepom arhitekturom što sam uspeo nakratko da vidim na putu do apartmana. Sad mi je jasno zašto mnogi Rigu zovu "Parizom istoka".
Ali, vremena za razgledanje grada ima, ovo je tek prvi, od nadamo se svi 21. dana, kada ćemo se zajedno radovati najvećem uspehu naših heroja!
Za više sportskih informacija, zapratite našu
Komentari (0)